• Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti svrstava se u nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova. Budući da je prilikom primjene Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti iz 2015. godine uočen problem pri rješavanju smještaja osoba kojima je u Republici Hrvatskoj odobrena međunarodna zaštita, bilo je potrebno izmijeniti ga u tu svrhu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti objavljen je 20.12.2017. godine u Narodnim novinama br. 127, a stupio je na snagu 01.01.2018. godine.

Prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15), propisano je kako osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita ima pravo na smještaj najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, ukoliko ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti. Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom centru za socijalnu skrb, a Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku je bilo dužno osigurati smještaj. Prilikom primjene Zakona, u praksi se pojavio problem s pronalaskom smještajnih objekata, budući da broj odobrenih međunarodnih zaštita raste brže nego što ima dostupnih stambenih jedinica. Izmjenom postojeće regulative, nadležnost za priznavanje prava na smještaj ostala je pri centrima za socijalnu skrb, dok je osiguravanje objekata, sklapanje ugovora i podmirivanje troškova na temelju podnesenih zahtjeva, stavljeno pod nadležnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje osiguravat će smještajne objekte prema jednom od tri modela: korištenjem raspoloživih, useljivih i namještenih smještajnih objekata u državnom vlasništvu, prikupljanjem ponuda na slobodnom tržištu putem Javnog poziva za prikupljanje ponuda za najam smještajnih objekata te korištenjem ponuda za smještajne objekte oglašene u tiskovnim i elektronskim medijima te agencijama koje se bave iznajmljivanjem istih. Većina smještajnih objekata osiguravat će se državnom imovinom, koja će prvotno biti adaptirana i opremljena a na raspolaganje će ju staviti Ministarstvo državne imovine. Sukladno Planu razmještaja osoba pod međunarodnom zaštitom, koji je u procesu izrade, koristit će se najprije useljivi i namješteni smještajni objekti u državnom vlasništvu, a u slučaju nepostojanja dovoljnog broja smještajnih jedinica, koristit će se jedan od ostalih navedenih modela. S obzirom na spomenute načine osiguravanja smještajnih jedinica, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje vodit će evidenciju slobodnih i raspoloživih stambenih objekata.